Jean-Pierre Melville

Jean-Pierre Grumbach rođen je u Parizu, Francuska u etničkoj Židovskoj obitelji.

Nakon pada Francuske 1940. godine tijekom Drugog svjetskog rada, Grumbach je ušao u francuski pokret otpora kako bi se usprotivio Njemačkoj okupaciji zemlje. Služeći tamo prisvojio je pseudonim Melville po svom omiljenom američkom autoru Hermanu Melvilleu. Melville se borio u operaciji Dragoon.

Nakon povratka iz rata prijavio se za posao asistenta redatelja, ali su ga odbili. Bez potpore odlučio je režirati filmove vlastitim novčanim sredstvima, a nastavio je koristiti svoje umjetničko ime Melville. Postao je nezavisni filmaš s vlastitim filmskim studijom.

Najveću popularnost stekao je zbog svojih tragičnih, minimalističkih kriminalističkih drama kao što su Šešir iz 1962., Samuraj iz 1967. i Crveni krug iz 1969. u kojima su glavne uloge tumačile zvijezde Alain Delon (popularno prozvan Melvillovskim glumcem), Jean-Paul Belmondo i Lino Ventura. Najveći utjecaj na njegov rad imali su američki gangsterski filmovi iz 30-tih i 40-tih godina prošlog stoljeća, a u svojim filmovima je često koristio oružja, kapute i šešire kako bi oblikovao karakterističan izgled svojih likova.

Melvillova nezavisnost i stil filmskog stvaralaštva (bio je jedan od prvih francuskih redatelja koji je koristio stvarne lokacije za snimanja) bili su glavni utjecaj na filmski pokret u Francuskoj poznat kao francuski novi val. Redatelj Jean-Luc Godard uzeo je upravo Melvillea za malu ulogu u svom proslavljenom filmu Do posljednjeg daha koji se danas smatra početkom francuskog novog vala. Kada je Godard imao problema s montažom filma, Melville mu je savjetovao da naprosto reže scene direktno na njihov najbolji dio. Godarda je upravo taj savjet inspirirao na upotrebu inovativnih brzih kadrova što je kasnije postalo i dijelom njegove slave.^[2]

Iako prijatelj s poznatim ljevičarima kao što je bio Yves Montand, Melville je sebe smatrao "ekstremnim individualcem" i "desničarskim anarhistom" kad je politika bila u pitanju.^[2]

1963. godine pozvan je u žiri 13. Berlinskog filmskog festivala.^[3]

Melville je umro u Parizu 1973. godine od srčanog udara u dobi od 55 godina.

2008. godine produciran je 76-minutni dokumentarni film pod nazivom Kodno ime Melville (u originalu Sous le nom de Melville) koji otkriva važnost Melvillovih iskustava u francuskom pokretu otpora tijekom Drugog svjetskog rata koja su se odrazila na njegov pristup snimanja filmova.^[4][5]