Johnny Cecotto

Johnny Alberto Cecotto Persello (Caracas, Venezuela, 25. siječnja 1956.) je bivši venezuelanski vozač motociklističkih i automobilističkih utrka.

Johnny Cecotto
Johnny Cecotto 1978.
Državljanstvo	venezuelansko
Karijera u Formuli 1
Aktivne godine	1983. − 1984.
Momčad(i)	Theodore, Toleman
Utrke	23 (18 startova)
Prvenstva	0
Pobjede	0
Podiji	0
Prvo startno mjesto	0
Bodovi u karijeri	1
Najbrži krugovi	0
Prva utrka	Velika nagrada Brazila 1983.
Prva pobjeda	-
Posljednja pobjeda	-
Posljednja utrka	Velika nagrada Velike Britanije 1984.

Njegov otac bio je vlasnik trgovine motociklima i bivši motociklist, koji je osvojio venezuelansko državno prvenstvo u klasi 500cc. Prateći očev karijerni put i Johnny se počeo baviti motociklističkim utrkama u mladosti, osvojivši državno prvenstvo Venezuele u cestovnim utrkama 1973. sa 17 godina. Godine 1975. u klasi 350cc za momčad Venemotos-Yamaha, osvojio je naslov prvaka ispred Giacoma Agostinija, što ga s 19 godina čini najmlađim osvajačem u toj kategoriji. Unatoč dobrom početku karijere motociklista, pretrpio je ozljede 1977. i 1979. koje su omele njegov uspjeh u motociklističkim utrkama.^[1]

Od 1980. do 1982. se natjecao u Europskoj Formuli 2, a 1982. je za momčad March Racing osvojio titulu viceprvaka, samo jedan bod iza momčadskog kolege i prvaka Corrada Fabija.^[2] U Formuli 1 se natjecao 1983. i 1984. Najbolji rezultat ostvario je 1983. na Velikoj nagradi Sjedinjenih Američkih Država Zapad, gdje je u bolidu Theodore-Ford Cosworth osvojio šesto mjesto.^[3] Bio je prvi momčadski kolega Ayrtona Senne u Formuli 1, kada je sljedeće 1984. prešao u Toleman. Iste godine u kvalifikacijama za Veliku nagradu Velike Britanije, na stazi Brands Hatch, doživio je incident u kojem je slomio obje noge i koji je označio kraj njegove karijere u Formuli 1.^[4] Od 1985. do 1988. se natjecao u ETCC (European Touring Car Championship) prvenstvu, gdje je upisao ukupno četiri pobjede na Hockenheimringu, Zolderu, Estorilu i Österreichringu. Od 1988. do 1992. se natjecao u Deutsche Tourenwagen Masters prvenstvu, gdje je ostvario ukupno 14 pobjeda, a najbolji rezultat u konačnom poretku je postigao 1990., kada je u BMW-u osvojio titulu viceprvaka iza Hansa-Joachima Stucka.^[5] Tri puta je nastupao na utrci 24 sata Le Mansa, 1981., 1996. i 1998., no bez većih uspjeha.

Njegov sin, Johnny Cecotto Jr., je također automobilist, koji se od 2009. do 2016. natjecao u GP2 Series prvenstvu, a 2017. u FIA Formula 2 prvenstvu.