Rudolf Belin
Rudolf "Rudi" Belin (Zagreb, 4. studenoga 1942.) je umirovljeni hrvatski nogometaš i trener.
| Rudolf Belin | ||
|---|---|---|
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Rudolf Belin | |
| Nadimak | Rudi | |
| Rođenje | 4. studenoga 1942. Zagreb, Hrvatska | |
| Pozicija | obrambeni igrač, veznjak | |
| Mlađi uzrasti | ||
| NK Jedinstvo Zagreb | ||
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1959. – 1970. 1970. – 1974. | Dinamo Zagreb K. Beerschot V.A.C. | 191 (31) |
| Reprezentativna karijera** | ||
| 1960. – 1961. 1962. – 1963. 1963. – 1965. 1963. – 1969. |  Jugoslavija (omladinska) Jugoslavija (mlada) Jugoslavija (B).svg){kind=small} Jugoslavija | 4 (2) 3 (0) 3 (0) 29 (6) |
| Trenerska karijera | ||
| 1977. – 1978. 1983. 1989. 1998. 2001. | Dinamo Zagreb Dinamo Zagreb Dinamo Zagreb Toronto Croatia  Irak | |
| Bilješke | ||
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 28. siječnja 2012. ** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup. | ||
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Igračka karijera
urediIgračke karakteristike
urediSvestran igrač, velik tehničar, igrao je braniča, spojku, a najčešće pomagača s naglašenom ofenzivnom ulogom, iznimno korektan borac a posebno se isticao odličnim izvođenjem slobodnih udaraca i jedanaesteraca.[1]Brat je hrvatskog nogometaša Brune Belina kojem je bio igrački uzor.[2]
Klupska karijera
urediDinamo Zagreb
urediRudi Belin svoju karijeru je započeo u zagrebačkom Dinamu 1959. godine. S klubom je osvojio tri jugoslavenska kupa te je bio važan igrač kluba koji je 1967. osvojio Kup velesajamskih gradova 1966./67. U četvrtfinalu tog natjecanja, Dinamo je kod kuće pobijedio Juventus s 3:0 a posljednji pogodak postigao je i Rudi Belin. Belin je i u polufinalnoj utakmici protiv Eintracht Frankfurta postigao odlučujući pogodak za Modre iz jedanaesterca. Upravo tim pogotkom Dinamo se plasirao u finale protiv Leeds Uniteda u kojem je klub osvojio svoj jedini europski trofej.Belin je za Dinamo igrao u 410 utakmica, od čega su gotovo 200 njih bile prvenstvene, te sveukupno postigao 74 zgoditka.[1]
K. Beerschot V.A.C.
urediNakon 11 godina provedenih u Dinamu, Rudi 1970. godine odlazi u belgijski klub Beerschot VAC gdje je proveo četiri godine od 1970. do 1974.
Reprezentativna karijera
urediRudolf Belin nastupao je i za jugoslavensku nogometnu reprezentaciju za koju je skupio 29 nastupa i postigao 6 pogodaka.[1] Debitirao je za A reprezentaciju Jugoslavije 27. listopada 1963. protiv Rumunjske (1:2) u Bukureštu, a posljednji put igrao je 19. listopada 1969. protiv Belgije (4:0) u Skoplju.[1][3] Za Jugoslaviju je nastupao i 1964. na Olimpijskim igrama te 1968. na Europskom prvenstvu na kojem je SFRJ bila europski doprvak izgubivši u ponovljenoj završnici prvenstva od Italije s 2:0.
Trenerska karijera
urediNakon što je prekinuo igračku karijeru, Belin je postao trener. Bio je direktor Dinamove omladinske nogometne škole dok je trenirao Dinamo te hrvatski emigrantski klub Toronto Croatia iz Kanade. 2001. godine bio je nakratko izbornik iračke reprezentacije. U Irak je doveden ubrzo nakon iračkog 0:1 poraza od Saudijske Arabije.[4]
Osvojeni trofeji
urediKlub
urediReprezentacija
uredi| SFRJ | |
|---|---|
| Natjecanje | Godina |
| Europsko prvenstvo | 1968. |
Zanimljivosti
uredi2000. godine hrvatski sportski dnevnik Večernji list proveo je istraživanje o najboljim hrvatskih nogometašima. Na tom istraživanju, Rudi Belin je proglašen kao 36. najbolji hrvatski nogometaš svih vremena.
Manje je poznato da je Rudolf Belin nakon postavljanja reflektora na Starom placu (u travnju 1970.) odigrao i jednu prijateljsku utakmicu za Hajduk postigavši pritom i jedan gol.[5]
Izvori
uredi- ↑ a b c d Nogometni leksikon: Belin, Rudolf Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2021. (Wayback Machine), preuzeto 28. siječnja 2012.
- ↑ Slobodna Dalmacija Goran Čop: Gospon Rudi, 20. studenoga 2000.
- ↑ (engl.) Rsssf.com: Yugoslavia National Team List of Results 1960-1969, preuzeto 28 siječnja 2012.
- ↑ Sportnet.hr: Belin izbornik Iraka, debi protiv Ćirinog Irana, preuzeto 28. siječnja 2012.
- ↑ Slobodna Dalmacija