Željko Mavrović

Počeo je trenirati boks s petnaest godina, prvo je bio 3 godine u zagrebačkom Metalcu, a zatim prelazi u Rijeku.^[1] Nastupio je Olimpijskim igrama 1988. u Seulu i 1992. u Barceloni.

Boksački prvak Europe tri godine za redom (od 1995. do 1997.), s čak sedam uspješnih obrana naslova, potvrdio je to i sjajnom borbom s Lennoxom Lewisom 1998. u borbi za svjetski naslov u teškoj kategoriji, u kojoj su prethodni uspjesi Lennoxa Lewisa prevagnuli pri bodovanju borbe, kojom je naslov dodijeljen Lewisu. Zlatna rukavica kao najveći trofej u povijesti hrvatskog boksa, dva naslova hrvatskog sportaša godine, sve su to samo neke od uspomena na doista veliku karijeru jednog od najvećih sportaša koje je Hrvatska imala.

1995. godine dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar".

S jednakim entuzijazmom "Šaka sa Srednjaka", ili kasnije "Irokez", danas je predan biznisu. Nije uložio stečeni kapital u kafić, restoran ili nešto slično, ostao je i u poslu dosljedan svojim principima, stilu života, ekološkoj osviještenosti. U Sloboštini kod Požege razvio je, odnosno i dalje svakodnevno razvija "Eko-centar Mavrović", u kojem proizvodi ekološku, dakle potpuno prirodnu i zdravu hranu.

U prosincu 2012. godine najavljuje povratak profesionalnom boksu.

• Na BoxRec-u