Esad Hećimović (Zenica, 14. jul 1963. — Zenica, 30. april 2017) bio je bošnjački i bosanskohercegovački novinar.

Esad Hećimović
Lični podaci
Datum rođenja14. jul 1963
Mesto rođenjaZenica, SFRJ
Datum smrti30. april 2017
Mesto smrtiZenica, Bosna i Hercegovina

Tokom svoje profesionalne karijere radio je za više novinskih redakcija — „Večernje novosti“, „Muslimanski glas“, „Ljiljan“, „BH Dani“, „Oslobođenje“. Preminuo je obavljajući dužnost urednika OBN Televizije. Dobitnik je niza nagrada za istraživačko novinarstvo, a novinarom godine u izboru banjalučkihNezavisnih novina“ proglašen je 2011. godine. Široj srpskoj javnosti je poznat kao autor bestseleraGaribi: mudžahedini u BiH: 1992 — 1999.“ koji tematizuje delovanje stranih boraca, mudžahedina, za vreme rata u Bosni i Hercegovini.[1]

Biografija

уреди

Rođen je 1963. godine u Zenici. Studirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.[2] Tokom svoje profesionalne karijere radio je za više novinskih redakcija. Od 1986. do 1990. godine bio je dopisnik za „Večernje novosti“ (tada najtiražniji dnevni list u Jugoslaviji), u periodu 1990. — 1992. godina bio je reporter za sarajevski nedeljnik „Muslimanski glas“; U periodu 1992. — 1998. godina je bio politički analitičar za sarajevski nedeljnik „Ljiljan“, a u ovo ratno vreme (1992. — 1995) je u istom poslu bio zaposlen pri glavnom odboru Stranke demokratske akcije. Od 1998. godine postaje istraživački novinar za magazin „BH Dani“, gde će ostati do 2010. godine.[3][2][4] Dve godine kasnije postaće i zamenik glavnog urednika ovog nedeljnika. Od 2011. godine radio je kao zamenik glavnog urednika novina „Oslobođenje[5], gde je pisao i kolumne.[6][7] Poslednjih godina je radio kao urednik OBN televizije.[4][8]

Hećimović je bio autor i koautor više knjiga i publikacija. Koautor je publikacije „Tiše, ubijaju“ koja govori o stradanju Bošnjaka prijedorskog i kozaračkog kraja iz 1992. godine, te specijalnog izdanja magazina BH Dani: „Kako su prodali Srebrenicu i sačuvali vlast“, od septembra 1998. godine. Godine 2006.-e je objavio prvo (zeničko) izdanje knjige „Garibi: mudžahedini u BiH: 1992 — 1999.“ koja govori o ratnom i poratnom delovanju mudžahedina u BiH; tri godine kasnije je izašlo drugo izdanje ove knjige u Beogradu.[4][2][8] (v. više ispod)

Esad Hećimović prilikom uručivanja nagrade za najboljeg novinara godine u izboru „Nezavisnih novina“ u Banjaluci

Hećimović je i nosilac različitih nagrada i priznanja. Medijska organizacija jugoistočne Evrope i Centralnoevropska inicijativa su ga 2009. godine nagradile svojom nagradom za istraživačko novinarsto.[9][10][11][12] 2011. godine je izabran za novinara godine u izboru banjalučkih „Nezavisnih novina“.[13][14][4] Poslednjih godina intenzivno je radio kao član Odbora Evropskog centra za štampu i slobodu medija sa sedištem u nemačkom Lajpcigu.[15][10][4][8]

Preminuo je 30. aprila 2017. godine nakon duže bolesti u 54 godini života.[16][17] Sahranjen je na gradskom groblju Prašnice u Zenici u prisustvu velikog broja sugrađana i kolega.[4][18][1]

Izabrana bibliografija

уреди

Refrence

уреди

Literatura

уреди

Spoljašnje veze

уреди