Teatar Levo
Teatar Levo je amatersko pozorište iz Beograda, deo AKUD Ivo Lola Ribar. Pozorište u Loli ima veliku tradiciju i duboke korene i postoji koliko i sama Lola – od 1944. godine.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/sr/thumb/e/e6/Teatar_Levo-logo.jpg/140px-Teatar_Levo-logo.jpg)
Pozorište u Loli
уредиOmladinsko pozorište
U početku je Omladinsko pozorište vodila Soja Jovanović, prva srpska rediteljka i autor prvog srpskog dugometražnog filma u boji.
U njemu su delovali izvanredni umetnici, kao što su: Olivera i Rade Marković, Miodrag Petrović Čkalja, Mija Aleksić, Radivoje Lola Đukić, Mića Tomić, Dragutin Guta Dobričanin, Ljubiša Bačić, Dušan Jakšić, Mihajlo Bata Paskaljević, Ljiljana Krstić, Zoran Longinović, i mnogi drugi.
Satirični kabare „Komarac“
Godine 1962. Nebojša Komadina, reditelj, osniva Satirični kabare „Komarac“, koji je iznedrio umetnike izvanrednih glumačkih dostignuća: Zoran Radmilović, Petar Kralj, Seka Sablić, Dragan Nikolić, Dejan Đurović, Đurđija Cvetić, Jugoslav Pantić, Minja Vujović, i mnogi drugi.
Teatar Levo
уредиSa grupom pozorišnih entuzijasta, reditelj Jovan Ristić-Rica 1965. godine osniva Teatar Levo.
Prvu predstavu, „Čovek broj jedan", napisao je Milovan Ilić - Minimaks, a režirao Jovan Ristić.
Već sledeće godine Teatar Levo gostuje na festivalu u Erlangenu, Nemačka. Ubrzo, prvu ulogu u životu dobija Petar Božović, u Joneskovom komadu „Ćelava pevačica", a Vladimir Jevtović i Predrag Ejdus igraju u Olbijevom komadu „Zoološka priča".
Početak Teatra Levo u više navrata je opisao Vladimir Jevtović, a najbolje u svojoj knjizi „Uzbudljivo pozorište".[1][2]
Početkom 1976. umetnički rukovodilac Teatra Levo postaje Milan Vukotić i do 1992. ga obeležava snažnim rukopisom.Pozorište proizvodi 16 premijera, učestvuje na 36 međunarodnih festivala, ubira nagrade, i, što je najvažnije, menja ustaljene načine i navike dramskog stvaranja i percepcije.
Teatar Levo su obeležila i dalje obeležavaju kultna imena. Mirjana Karanović, Ana Sofrenović, Žika Milenković (grupa Babe), Nenad Momčilović, Dragoljub Njegru - Knjale, Nenad Jović - Talični, Snežana Zdravković - Žana, Milan Pjević - Čupa.
Generacije pamte predstave :
- „Rastibuđilizovane Klejbezable“ (1976) – predstava sa najvećim brojem izvođenja na Balkanu, pa i u Evropi (preko 1400)
- „Tomas Mor ili 7 smrtnih grehova Utopije” (1984)
- „Orfej i Euridika” (1987)
- „Pikova dama“ (1990)
- „Instrukcija“ Ežena Joneska (1994)
- „Rapidna regresija rime” (2000)
U novijem periodu, repertoar Teatra Levo zasniva se na tekstovima afirmisanih srpskih i svetskih autora i sublimira tradiciju koju teatar u Loli ima od svog osnivanja.
Naziv
уредиNaziv „Teatar Levo” nastao potpuno spontano i nema veze sa političkim ili bilo kakvim drugim opredeljenjem.Naime, većina gledalaca je u početku, u potrazi za predstavom, ulazila na glavni ulaz AKUD Lola. Levo od glavnog ulaza, niz stepenice, nalazila se, kao i sada, tada još nedovoljno poznata kamerna scena Lolinog Teatra. Snalažljivi članovi pozorišta, kako bi izbegli dalju konfuziju, postavili su na glavnom ulazu tablu na kojoj je pisalo "teatar levo".Ostalo je istorija.